Za Ljuba Brajovića su pisali da je bio talentovan skulptor, volio je grafiku ... ali je ipak ostao u slikarskim vodama. Tako je od kraja šezdesetih kada je u svijet slikarstva zakoračio tiho i skromno, ne obazirući se mnogo na ono što se oko njega dešava, okrenut tradicionalnom i iskonskom.
Za svo ovo vrijeme bilježi i konstruiše slikarski svijet na specifičan,osoben način, zasnovan na duhovnom carstvu svojih junaka. Prihvatio se, ostao vjeran motivima koji se svrstavaju u domene klasike : ljudska figura, pejzaž i mrtva priroda. U svima je sačuvao nevinost duše i konstanino upozorenje na svu dramatičnost, monumentalnost patetike, konstalacije o dobru i zlu, o bijedi i gladi, nasilju, egzaltaciji smrtnika koji je žrtva srljanja u otuđenje.
Brajovićeve slike i crteži su ispunjeni ekspresijom iz koje zrači koloristička harmonija pa tako ukonponovane sa socijalnim prizvukom, dozom blage ironije i sarkazma postaju pravi hroničari našeg življenja. O tome svjedoče i nazivi njegovih djela : "Napuštena djeca", "Ptice zloslutnice", "Poremećeni","Prazan tanjir", "Što činiš čovječe" i mnoge druge iz kojih možemo zaključiti da je riječ o umjetniku - humanisti koji osjeća život jer je egzistencija njegovih slika upravo ponikla iz života.
Na njegovim slikama pulsira život jer su to radovi koji su "zaposleni" životom i običnim ljudima .
Crteži Ljuba Brajovića su još jedan vid izražavanja gdje njegovo majstorsko umjeće dolazi do izražaja. Nadahnuti, prozračni, rekli bi stvoreni u jednom trenu, u sebi kriju i odaju ozbiljnu i složenu studiju. Kada"progovore", osjeća se, dubina dramatičnosti poput neke tragedije u završnom činu. Sva određena tematska težina koju
sadrže prekrivena je senzibilnom liričnošću koja im daje još dublje značenje.
Brajović pripada onim umjetnicima koji su doslijedni svom izabranom stilskom opredjeljenju. Ikonografija njegovih djela ističe ljudsku figuru koja je polazište i glavno bitisanje stvorenih slika i crteža. Poruka koju nose njegovi junaci liči na modernu mitologiju otuđenih ljudskih prilika koje jedanput vidite i zauvijek vam ostaju u pamćenju.
Osobeni likovni izraz, poruke koje nas podsjećaju na otuđene ljudske prilike okupane zemljanim i orahovim bojama, onaj delikatni osjećaj i znanje da kolorističkim akcentima otkriva ono što većina skriva, su samo neke od bitnih referenci koje izdvajaju slikarstvo ovog umjetnika.
Umijećem svog izraza i likovnom zrelošću, Ljubomir Brajović- Braja je i ovom izložbom slika i crteža, u sakralnom hramu Santa Marija, podsjetio na svoj likovno- crtački rukopis veoma karakterističan i prepoznatljiv ,pa zato zahtjeva da ga pažljivo čitamo jer,ponovimo, u sebi nosi hroniku vremena u kome živimo.
Budva, avgust 2004.